U starom veku, najveći deo teritorije Republike Makedonije (severni i istočni deo sliva Vardara) je bio u sastavu kraljevine Paonije, koju su naseljavali Pajonci, narod tračkog porekla, kao i u sastavu Ilirije i Dardanije, koji su naseljavala ilirska plemena. Sedište Pajonije je bilo prvo u Vilazori (današnji Veles), a kasnije u Stobiju.
Najjužniji pojas današnje Republike Makedonije zauzimala je antička Makedonija. Antički Makedonci su bili stari balkanski narod, koji je govorio jedan nedovoljno poznat jezik. Prvi značajni kralj antičkih Makedonaca je bio Filip II Makedonski. Godine 336. p. n. e.Filip II Makedonski je pokorio gornju Makedoniju, južnu Pajoniju i starogrčke polise. Filipov sin Aleksandar Veliki je osvojio i uključio u svoju državu ostatak regiona, stigavši na severu čak do Dunava. Na istoku Aleksandar je porazio Persijsko carstvo, pa se njegova imperija protezala od Dunava i Jonskog mora do Egipta i Indije. Posle njegove smrti 323. p. n. e., usled sukoba Aleksandrovih generala, ova ogromna država se raspala na tri dela. Makedonijom su zavladali kraljevi iz dinastije Antipatrida, ali njihova vladavina nije dugo potrajala zbog sukoba sa rivalskom dinastijom Antigonida.
Najjužniji pojas današnje Republike Makedonije zauzimala je antička Makedonija. Antički Makedonci su bili stari balkanski narod, koji je govorio jedan nedovoljno poznat jezik. Prvi značajni kralj antičkih Makedonaca je bio Filip II Makedonski. Godine 336. p. n. e.Filip II Makedonski je pokorio gornju Makedoniju, južnu Pajoniju i starogrčke polise. Filipov sin Aleksandar Veliki je osvojio i uključio u svoju državu ostatak regiona, stigavši na severu čak do Dunava. Na istoku Aleksandar je porazio Persijsko carstvo, pa se njegova imperija protezala od Dunava i Jonskog mora do Egipta i Indije. Posle njegove smrti 323. p. n. e., usled sukoba Aleksandrovih generala, ova ogromna država se raspala na tri dela. Makedonijom su zavladali kraljevi iz dinastije Antipatrida, ali njihova vladavina nije dugo potrajala zbog sukoba sa rivalskom dinastijom Antigonida.
Srednji vek
Južni Sloveni su se naselili na teritoriju današnje Republike Makedonije u 6. veku. Sloveni su učestvovali u nekoliko pohoda na Vizantiju, sami ili u savezu sa Avarima i Prabugarima. Oko 680. godine grupa Prabugara, koje je predvodio kan Kuber se naselila u Pelagoniji i pokrenula pohode u oblast Soluna.
Krajem 7. veka vizantijski car Justinijan II je organizovao masovni pohod protiv Slovena na grčkom poluostrvu, u kojem je zarobio veliki broj Slovena i preselio ih u Kapadokiju. Do vladavine Konstansa II (koji je takođe organizovao pohode protiv Slovena), značajan broj makedonskih Slovena je zarobljen i preseljen u centralni deo Male Azije.
Za vreme vladavine bugarskog cara Presijana I, oblast Makedonije je 837. postala deo Prvog bugarskog carstva. U ovom periodu su među Slovenima delovali braća Ćirilo i Metodije, poreklom iz Soluna, koji su tvorci glagoljice i starocrkvenoslovenskog jezika i čijim radom je veliki broj Slovena pokršten. Njihovi učenici Kliment i Naum su u Ohridu osnovali jak kulturni centar. U 10. veku u Makedoniji se pojavilo bogumilsko učenje, kao odgovor na potčinjavajući feudalni crkveno-ekonomski sistem. Ono se brzo proširilo po celoj Evropi.
Međutim sa krajem 12. veka, nezaustavljivo slabljenje Vizantije je pružilo okolnim državama da na duže vreme drže Makedoniju. Početkom 13. veka obnovljeno Bugarsko carstvo je zavladalo ovom oblašću. Zbog unutrašnjih problema carstvo nije dugo trajalo, a region je u drugoj polovini 13. veka ponovo došao pod kontrolu obnovljene Vizantije. Od kraja 13. veka Makedonija je postala deo srpske kraljevine, a Skoplje je 1346. postalo prestonica Dušanovog carstva. U Skoplju je objavljen i Dušanov zakonik.
Krajem 7. veka vizantijski car Justinijan II je organizovao masovni pohod protiv Slovena na grčkom poluostrvu, u kojem je zarobio veliki broj Slovena i preselio ih u Kapadokiju. Do vladavine Konstansa II (koji je takođe organizovao pohode protiv Slovena), značajan broj makedonskih Slovena je zarobljen i preseljen u centralni deo Male Azije.
Za vreme vladavine bugarskog cara Presijana I, oblast Makedonije je 837. postala deo Prvog bugarskog carstva. U ovom periodu su među Slovenima delovali braća Ćirilo i Metodije, poreklom iz Soluna, koji su tvorci glagoljice i starocrkvenoslovenskog jezika i čijim radom je veliki broj Slovena pokršten. Njihovi učenici Kliment i Naum su u Ohridu osnovali jak kulturni centar. U 10. veku u Makedoniji se pojavilo bogumilsko učenje, kao odgovor na potčinjavajući feudalni crkveno-ekonomski sistem. Ono se brzo proširilo po celoj Evropi.
Međutim sa krajem 12. veka, nezaustavljivo slabljenje Vizantije je pružilo okolnim državama da na duže vreme drže Makedoniju. Početkom 13. veka obnovljeno Bugarsko carstvo je zavladalo ovom oblašću. Zbog unutrašnjih problema carstvo nije dugo trajalo, a region je u drugoj polovini 13. veka ponovo došao pod kontrolu obnovljene Vizantije. Od kraja 13. veka Makedonija je postala deo srpske kraljevine, a Skoplje je 1346. postalo prestonica Dušanovog carstva. U Skoplju je objavljen i Dušanov zakonik.
Novi vek i savremeno doba
Pod Osmanskim carstvom
Turci su ovu oblast osvojili u prvoj polovini 15. veka i ona je ostala u sastavu Osmanskog carstva narednih skoro 5 vekova. Nakon pada Carigrada 1453. i nestankom Vizantijskog carstva, sultan Mehmed II je 1454. godine potvrdio carigradskog patrijarha za duhovnog vođu svih pravoslavnih hrišćana u Osmanskom carstvu. Carigradski patrijarh je zato podržavao osmanska osvajanja, a Srpska i Bugarska pravoslavna crkva su izgubili svoju autokefalnost.Tokom turske vladavine u ovoj oblasti, zbog doseljavanja turskog stanovništva i islamizacije, živeo je značajan broj muslimanskog stanovništva. Za vreme turske vladavine Skoplje i Bitolj su bili središta dva ejaleta. |
Drugi svetski rat
Nakon Aprilskog rata, jugoslovenski deo Makedonije podelile su italijanska marionetska Velika Albanija i Kraljevina Bugarska. Nakon uklanjanja Šatorova i započetih priprema, oružani ustanak u Makedoniji započeo je 11. oktobra 1941. godine, napadom Prilepskog partizanskog odreda na bugarsku stanicu u Prilepu. Antifašističko sobranje narodnog oslobođenja Makedonije (ASNOM) je predstavljalo vrhovno predstavničko, zakonodavno i izvršno telo Demokratske Federalne Makedonije u periodu od avgusta 1944. do aprila 1945. godine. Konstituisana je 2. avgusta 1944. godine, na svom Prvom zasedanju, a 16. aprila 1945, na Trećem zasedanju je preraslo u Narodnu skupštinu Makedonije. |
Kraljevina Srbija i Kraljevina Jugoslavija
Bugarska se smatrala oštećenom pri podeli Makedonije, te je započela Drugi balkanski rat. Kada su Srbija, Grčka, Rumunija i Turska pobedile Bugarsku u Drugom balkanskom ratu, Vardarska Makedonija (danas Republika Makedonija) je postala sastavni deo Srbije (1913—1915), Egejska Makedonija je pripala Grčkoj, a Pirinska Makedonija Bugarskoj. Unutrašnja Makedonska Revolucionarna Organizacija –VMRO je osnovana 1893. u Solunu, sa ciljem da Makedonija dobije autonomiju u okvirima Turske, kako bi kasnije postala deo Bugarske. Ova organizacija je imala izrazito antisrpski karakter. U Prvom svetskom ratu (1914—1918) je kao deo Kraljevine Srbije bila okupirana je od strane Bugarske, koja je počela da vrši nasilnu bugarizaciju domaćeg stanovništva. |
Republika Makedonija
15. januara 1991. godine u Skoplju Skupština SR Makedonije usvojila je Deklaraciju o nezavisnosti. Građani su na referendumu 8. septembra 1991. izglasali nezavisnost SR Makedonije od SFRJ. 24. marta 1992. godine poslednje jedinice JNA napustile su SR Makedoniju. Republika Makedonija je jedina republika koja se od SFRJ odvojila bez rata. Ipak, stanje u njoj je ozbiljno destabilizovano tokom rata na Kosmetu, kada je veliki broj kosovskih Albanaca izbegao u Republiku Makedoniju. Iako su se izbeglice vratile na Kosmet posle rata, albanski nacionalisti sa obe strane granice su se pobunili sa ciljem ostvarivanja autonomije ili nezavisnosti delova Republike Makedonije naseljenih Albancima. Sukobi između makedonske vojske i policije s jedne i albanskih separatista s druge strane vodili su se na severu i zapadu države, između marta i juna 2001. Rat je okončan intervencijom NATO pakta, koji je nadgledao uspostavljanje primirja. |